Jetra je naš najveći unutrašnji organ. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha, teži oko 1,2 do 1,5 kg kod odrasle osobe. Često se naziva "kemijskom tvornicom" ljudskog organizma zbog brojnih funkcija koje obavlja. Prvenstveno je bitna za funkcioniranje izmjene tvari u organizmu. Jetrene stanice se zovu hepatociti i obavljaju niz metaboličkih funkcija u tijelu-sudjeluju u metabolizmu bjelančevina, masti, ugljikohidrata, žučnih boja (bilirubin), žučnih kiselina, vitamina, minerala, nekih hormona, lijekova, štetnih tvari... Vrlo je važno da lijekove, otrove i druge strane tvari jetra biotransformira u manje štetne tvari ili neštetne tvari. Jetra je izuzetno bitna i u razgradnji alkohola. Čak 90 % unesenog alkohola će se preraditi jetrom, a ostatak će se izlučiti bubrezima i plućima. Svi ti procesi ostavljaju traga na jetri jer će u u mnogim slučajevima nastati toksični metaboliti (npr. slobodni radikali) koji uzrokuju propadanje i odumiranje hepatocita. Jetra je organ koji ima veliku sposobnost obnavljanja i većinu svojih funkcija može obavljati sa samo polovicom očuvanog zdravog tkiva. Bolesti jetre mogu zahvatiti sve njene dijelove-jetrene stanice, žučne vodove, krvne, limfne žile. Ovisno o tome zahvaćaju li samo pojedine dijelove jetre ili cijelu jetru, možemo ih podijeliti na žarižne i difuzne bolesti. Prema duljini trajanja se dijele na akutne i kronične.
Akutne bolesti jetre nastaju naglo i traju ograničeno, kraće vrijeme (do 6 mjeseci). Karatkerizira ih nagla, iznenadna epizoda različito raširene nekroze jetrenih stanica. Tvari koje uzrokuju akutni hepatitis su jetreni toksini (biljni, životinjski, bakterijski), lijekovi, teški metali, biljni preparati nekontroliranog podrijetla, ugljikov tetraklorid, žuti fosfor, toksin gljive zelene pupavke, alkohol kao najčešći uzročnik, virusi hepatitisa A, B i C.
Kronični hepatitis je karakteriziran sporim napredovanjem bolesti, trajanjem dulje od 6 mjeseci, a često i godinama. Kronične bolesti većinom čine kronični hepatitis različitih uzroka i ciroza jetre. Glavni uzročnici kroničnih bolesti su alkohol i virusi hepatitisa B i C. Dugotrajni zastoj žuči, te neki imunološki i metabolički poremećaji mogu uzrokovati cirozu jetre.
Većina ljudi ne razvije klasične oblike bolesti jetre kao što su hepatitis, ciroza, žutica nego se javi tzv. subklinička disfunkcija jetre. U tom slučaju se ne mogu metabolizirati i apsorbirati hranjive tvari ni kod optimalne prehrane i očuvanog zdravlja probavnog sustava. Simptomi su razni, a najčešći su umor, depresija, česte glavobolje, nesanica, promjene raspoloženja, mučnina, nepodnošenje masti, nadutost, zatvor i proljev koji se izmjenjuju, gubitak apetita.
Postavljanje dijagnoze se ne može uspostaviti samo na temelju bolesnikovih tegoba i vidljivih znakova bolesti. Jetreni testovi je zajednički naziv za biokemijske pretrage koje služe za otkrivanje ili potvrdu bolesti jetre, procjenu postojanja i težine oštećenja jetre. U slučaju oštećenja dolazi do porasta vrijednosti bilirubina, AST, ALT, γ- GT, ukupnih proteina, albumina, protrombinskog vremena. U dijagnostici pomažu i drugi pokazatelji kao što su kompletna krvna slika, određivanje virusnih markera, prisutnosti određenih antitijela u krvi, količine željeza i bakra u krvi i urinu, ultrazvuk trbuha, biopsija i punkcija jetre.
SIMPTOMI BOLESTI
-IKTERUS (ŽUTICA)-žutilo kože, sluznica i bjeloočnica
-svijetla stolica
-taman urin
-bol ili nelagoda pod desnim rebrenim lukom
-gubitak apetita
-mučnina, povraćanje
-mršavljenje
-umor, slabost
-ASCITES- nakupljanje tekućine u unutrašnjoj šupljini dovodi do oticanja trbuha i često do naglog porasta tjelesne mase
- krvarenje iz probavnog sustava-najčešće iz proširenih krvnih žila jednjaka što dovodi do povraćanja krvavog ili crnog sadržaja i pojave stolice crne poput katrana
-krvarenje iz desni, modrice zbog poremećaja zgrušavanja krvi
-premećaj mentalnog stanja
VIRUSNE BOLESTI JETRE
Virusni hepatitis može uzrokovati više od 15 različitih virusa od čega je 6 virusa hepatitisa (A,B,C,D,E,G) kod kojih je jetra glavni zahvaćeni organ. Niz drugih virusa (citomegalovirus, Epstein Barrov virus, herpes simplex, varicella zoster i drugi) uz jetru zahvaćaju u jednakoj ili većoj mjeri i druge organe.
Hepatitis A se prenosi fekalno-oralnim putem. Zove se "zarazna žutica" u narodu. Najčešći izvori zaraze su zagađena voda, sirove školjke koje rastu u vodi onečišćenoj fekalijama, neoguljeno voće i povrće, prljave ruke. Raširenost je u padu zbog poboljšanja higijenskih mjera i svjesnosti preventivnih mjera (temeljito pranje ruku, izbjegavanje sirovih školjki, neoguljenog i neopranog voća i povrća, ne dijeliti pribor za jelo i piće, izbjegavati sumnjive izvore vode...). Spriječiti se može i cijepljenjem pogotovo prije polaska u inozemstvo gdje je visoka stopa oboljelih. Preporučuje se i cijepljenje kod rizičnih skupina u koju spadaju bolesnici s kroničnom bolesti jetre te narkomani. Pasivna zaštita serumskim protutijelima štiti od razvoja kliničke bolesti i može se provoditi kod osoba izloženih riziku zaraze (osobe u doticaju s oboljelima, putovanje u endemske krajeve).
Hepatitis B se prenosi unosom virusa u krvnu cirkulaciju preko zaraženih igala i štrcaljki kod narkomana, intimnim kontaktom putem sperme ili sline, za vrijeme poroda na novorođenče sa zaražene majke, trasfuzijom krvi (rijetko zahvaljujući rutinskom testiranju). Virus hepatitisa B može uzrokovati akutnu i kroničnu bolest jetre i procjenjuje se da je oko 5 % stanovništva zaraženo njime. Period inkubacije traje 60-180 dana, a klinička slika varira od oblika bez simptoma do oblika sa zatajenjem jetre. Prevencija uključuje opće mjere zaštite kojima se smanjuje rizik kontakta sa zaraženom osobom ili materijalom. Cijepljenje se provodi s rekombinantnim cjepivom i kod nas je uključeno u obavezni kalendar cjepiva kod novorođenčadi. Imunoprofilaksa (zaštitna antitijela) se primjenjuju kod novorođenčadi čije su majke zaražene, kod osoba koje su bile u spolnom kontaktu sa zaraženom osobom, nakon uboda s inficiranom iglom i sl.
Hepatitis C se najčešće prenosi ubodom na zaraženu iglu (intravenski ovisnici, tetoviranje), spolnim kontaktom, tijekom poroda s majke na dijete. Oko 3% svjetske populacije je zaraženo virusom hepatitisa C. Do uvođenja rutinskog testiranja krvi se najčešće prenosio transfuzijom krvi oboljele osobe. Kronični hepatitis C je jedan od najčešćih uzroka kronične jetrene bolesti i njačešći razlog za transplantaciju jetre. Protiv njega još ne postoje efikasno cjepivo ni zaštitni serum.
ALKOHOLNA BOLEST JETRE
Alkohol je još uvijek jedan od najčešćih uzroka bolesti jetre. Pritom je važna količina unesenog alkohola i duljina trajanja konzumacije alkohola. Rizik nastanka bolesti se povećava unošenjem 60 grama alkohola na dan za muškarce i 20 grama na dan za žene. Tako ispada da konzumacija 0,5 do 0,75 L vina ili 2 dL žestokog pića dnevno tijekom 20 godina dovodi do razvoja ciroze kod muškaraca. Utjecaj nasljeđa je bitan u nastanku oštećenja jetre. Ovisno o genetski određenoj aktivnosti pojedinih enzima u jetri i sluznici želuca će doći do pojačane osjetljivosti na alkohol pojedinaca, etničkih skupina te žena. Učestala i velika konzumacija alkohola smeta produkciji i djelovanju enzima u jetri što uzrokuje smanjenu apsorpciju masti, proteina, vitamina topljivih u mastima i vodi (posebno vitamina B1 i folne kiseline). Toksičan učinak alkohola na hepatocite dovodi do nakupljanja masti u jetri, većeg rizika od hepatitisa i ciroze jetre. Tri su stadija bolesti-masna infiltracija, alkoholni hepatitis i ciroza. Ciroza se ponekad može razviti odmah nakon stadija masne jetre, a ponekad se istodobno mogu naći promjene specifične za sva tri stadija. Osnovu liječenja čini stroga apstinencija od alkohola.
NEALKOHOLNA MASNA BOLEST JETRE
Danas je jedna od najčešćih bolesti jetre u razvijenim zemljama. Dva glavna oblika su masna jetra i hepatitis. Smatra se da je dio metaboličkog sindroma koji čine prekomjerna težina, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, povišen krvni tlak, smanjena osjetljivost tkiva na inzulin. Često je mogu uzrokovati i prekomjerno gladovanje, dugotrajno uzimanje nekih lijekova (kortikosteroida). Većina bolesnika nema simptome i otkriju bolest slučajno na redovnim pretragama. Preporučuje se postepeni gubitak tjelesne mase za pretile bolesnike, dobra regulacija šećera i masnoća u krvi dijetoterapijom i/ili lijekovima.
CIROZA JETRE
Ona je završna faza brojnih jetrenih bolesti gdje dolazi do poremećaja strukture i funkcije jetre. Usljed oštećenja jetrenog tkiva (nekroze), jetra se nastoji regenerirati pri čemu se stvaraju ožiljci (fibrozno tkivo) i pretvaraju normalnu građu jetre u čvoriće. Uzročnici su mnogobrojni: alkohol, virusni hepatitis B i C, poremećaji metabolizma (hemokromatoza, Wilsonova bolest, masna bolest jetre), autoimune bolesti jetre, dugotrajni zastoj žuči (bilijarna ciroza). Oblik bolesti može biti dekompenzirani (pojava žutice, ascitesa, portalne encefalopatije, poremećaj zgrušavanja krvi) ili kompenzirani (terapija prema uzroku bolesti-apstinencija od alkohola kod alkoholne ciroze, antivirusni lijekovi kod virusom uzrokovane ciroze i sl.). Opći simptomi uključuju umor, slabost, gubitak apetita, mučninu, povraćanje, tupu bol pod desnim rebrenim lukom, gubitak tjelesne mase.
PREHRAMBENE SMJERNICE
Ne postoji univerzalna dijeta za sve bolesti jetre već se prehrana prilagođava stanju bolesnika, stupnju uznapredovalosti bolesti, dijagnozi bolesti. Za većinu postoje neke univerzalne preporuke:
-dijeta treba biti bogata ugljikohidratima, bjelančevinama i vitaminima uz dostatan kalorijski unos. Pritom je važan i izvor nutritivnih tvari, ali i način njihove obrade. Dobar izvor ugljikohidrata su voće, povrće, žitarice, a bjelančevina nemasno meso, posni svježi sir, obrano mlijeko, jaja, riba.
-ograničiti unos masti (40-60 grama na dan) i prednost dati zdravim izvorima masnoća, prvenstveno hladno prešanim uljima bogatima omega masnim kiselinama (npr. maslinovo ulje, bučino ulje, sezamovo ulje)
-energetski unos bi trebao biti 35-40 kcal/kg dnevno
-obroke rasporediti u manje, a češće porcije (4-7 porcija na dan)
-hranu umjereno soliti, a ako dođe do oticanja i pojave ascitesa-provoditi neslanu dijetu
-hranu treba kuhati, peći u foliji ili vrećici za pečenje ili pirjati uz minimalni dodatak ulja
-izbjegavati prženje, pohanje, jela sa zaprškom
-povrće i voće jesti sirovo ili kuhano
-salate uz dodatak maslinovog ulja i limuna
-izbjegavati alkohol
-izbjegavati gazirane napitke i kola napitke zbog velike količine šećera, kofeina, konzervansa, benzojeve, limunske i ortofosforne kiseline koji imaju negativan utjecaj i na opće zdravlje
-pušenje se ne preporučuje
| NAMIRNICA |
PREPORUČENO |
NIJE PREPORUČENO |
| MESO |
posno pileće, juneće,teleće, janjeće meso i riba |
suho meso, svinjetina, kobasice, guska, patka, masne ribe |
| POVRĆE |
krumpir, blitva, špinat, zelena salata, rukola, raštika, radič i sve tamnolisnato zeleno povrće, mrkva, cikla, korabica, cvjetača, tikva, šoaroge, artičoka, maslačak-kuhano, pirjano ili kao salate |
grah, kelj, zelje (kiselo i svježe), luk, krastavci, češnjak, paprika |
| VOĆE |
svježe, kuhano ili pasirano |
|
| PRILOZI |
sve tjestenine, riža, bijeli, crni ili kukuruzni kruh |
pržena tjestenina, tjestenina bogata kvascem |
| JUHE |
sve juhe od mesa, povrća, rajčice |
masne juhe i juhe napravljene od tvorničkih koncentrata |
| MASNOĆE |
biljno ulje, margarin, nemasno vrhnje |
svinjska, guščja mast, majoneza |
| ZAČINI |
peršin, limun, kopar, bosiljak, blagi ocat |
papar, senf, ljuta paprika, industrijske mješavine začina |
| MLIJEČNI PROIZVODI |
svježi sir, nemasni jogurt, mlaćenica |
masni i suhi sirevi |
| KOLAČI |
savijače, biskviti, nabujci |
masni kolači, bogati orasima, bademima, čokoladom |
| PIĆA |
blagi čajevi (metvica, kamilica, matičnjak), prirodni vućni i povrtni sokovi |
gazirana pića i alkohol (pivo, vino, žestoka pića) |
SIKAVICA (osljebod, Silybum marianum) sadrži skupinu flavoinodnih spojeva koje zajedno zovemo silimarin. Djeluje na hepatocite na više načina. Veže se na receptore na membranama hepatocita i sprječava vezanje toksičnih tvari na njih. Može djelovati i na određene enzime i smanjiti stvaranje upalnih prostaglandina koji uzrokuju upalne procese u tkivima. Slično i inhibira enzim lipooksigenazu pa će spriječiti proces lipidne peroksidacije koji dovodi do oštećenja lipida stanične membrane. Djeluje i kao hvatač slobodnih radikala i sprječava lančanu reakciju peroksidacije. U staničnoj jezgri aktivira enzim polimerazu I, ubrzava proces sinteze ribosoma, potiče prepisivanje stanične RNK, povećava sintezu bjelančevina. Na taj način se obnavljaju strukture i funkcije hepatocita.
ZU Ljekarne Polunić